nōmen
obiectum obiectī n
obiectō : dat./abl. singular
objectō : dat./abl. singular
- 1
an object.
- 2
an accusation, a charge.
Fōrmae
fōrmae prīncipālēs
- gen
- obiectī, objectī
dēclīnātiō
| sing | plūr | |
|---|---|---|
| nōm | obiectum, objectum | obiecta, objecta |
| acc | obiectum, objectum | obiecta, objecta |
| gen | obiectī, objectī | obiectōrum, objectōrum |
| dat | obiectō, objectō | obiectīs, objectīs |
| abl | obiectō, objectō | obiectīs, objectīs |
| voc | obiectum, objectum | obiecta, objecta |